Interview

Sunčev sustav
O raketama


Sponzori



 


ŠTO JE POLARNA SVJETLOST?



Jasenka Lukša



Kada zamišljamo veliku oluju obično pomislimo na jak vjetar, kišu ili snijeg.

Međutim, i u svemiru postoje oluje. Na Zemlji ih većinom ne možemo osjetiti ili vidjeti. Zemlja je okružena svojim magnetskim poljem koje je zaštićuje baš od takvih svemirskih oluja. (Zemljino magnetsko polje je razlog zbog kojeg igla kompasa pokazuje smjer sjevera).


(1)

Svemirske oluje nastaju kao posljedice velikih eksplozija na Suncu. Sunčevi bljeskovi i druge eksplozije ria Suncu pojačavaju "sunčev vjetar" prema Zemlji. (Sunčev vjetar čine sitne čestice izbačene sa Sunca i koje se šire po cijelom Sunčevom sustavu). Kada se pojavi sunčev bljesak, onda kažemo da nastupa "oblačno" svemirsko vrijeme.

Poneke jake svemirske oluje uzrokuju ono što možemo vidjeti - čudna svjetla na nebu koja nazivamo polarnom svjetlošću. Polarna svjetlost može biti različitih boja: bijela, crvena, žuta, plava ili ljubičasta. Može biti i različitih oblika. Ponekad izgleda poput ogromnih zastora u boji koje kao da je netko objesio na nebeski svod, dok ponekad poprima razne čudne zavijutke. Polarna svjetlost isto tako i "pleše". Ona nije postojana na nebu, već konstantno mijenja oblik.

(2) Polarna svjetlost na Zemlji

Polarna svjetlost se još naziva i aurora borealis, a to ime joj je dao Galileo Galilei i znači sjeverno svitanje. Aurora australis je naziv za južno polarno svjetlo.

Uzrok polarnoj svjetlosti je velika svemirska oluja. Tijekom svemirske oluje elektroni "zapljuskuju" Zemlju. Ti elektroni se sudaraju s atomima u visokim slojevima Zemljine atmosfere, pobuđujući ih uslijed čega oni zrače svjetlost različitih boja. Kada se na primjer elektron sudari s atomom kisika onda nastaje crvena svjetlost. Neki ljudi koji su promatrali polarnu svjetlost u tišini, kažu da se iz pravca polarne svjetlosti može čuti krckajući, piskajući zvuk.

Znanstvenici su počeli bolje shvaćati prirodu polarne svjetlosti nakon što je američka svemirska agencija NASA letjelicama započela izučavati magnetsko polje Zemlje. Nakon što se pojavi velika eksplozija na Suncu, elektroni bivaju izbačeni sa Sunca po cijelom Sunčevom sustavu, pa tako i prema Zemlji. Većina elektrona odbije se od Zemljinog magnetskog polja, ali ne i svi. Neki od njih ipak uspiju doći do atmosfere, gdje nam onda prirede veličanstvenu predstavu u obliku polarne svjetlosti. Većinom se aurora borealis može vidjeti samo iz krajnjih sjevernih dijelova Europe, Kanade i Aljaske. U slučaju jake svemirske oluje, polarna svjetlost može se vidjeti i iz naših krajeva. Ukoliko vam se ikada pruži prilika da vidite polarnu svjetlost, bit će to iskustvo koje se pamti čitavog života!

Osim na našem planetu, polarna svjetlost javlja se i na Jupiteru i Saturnu. Jupiterova magnetosfera je ogromna u usporedbi sa Zemljinom, otprilike je 1200 puta veća od Zemljine. Najveća razlika između Zemljine i Jupiterove polarne svjetlosti je u izvoru njena nastanka. Zemjina polarna svjetlost nastaje od nabijenih čestica Sunčevog vjetra. Jupiterovo jako magnetsko polje ne dopušta da čestice Sunčeva vjetra prodru bliže Jupiteru. Stoga se vjeruje da polarna svjetlost nastaje uslijed vrtnje samog Jupitera i kruženja satelita Io. No to ne umanjuje njenu ljepotu. Jupiterovu polarnu svjetlost ne bi mogli vidjeti s površine samog planeta, ali se zato može snimiti teleskopima sa Zemlje ili svemira i svemirskim letjelicama koje prolaze blizu Jupitera. Tako viđena gotovo je potpuno identična Zemljinoj polarnoj svjetlosti snimljenoj iz svemirskih letjelica. Iako je Saturnova magnetosfera manja od Jupiterove, još uvijek je dosta veća od Zemljine. Kao i u Jupiterovom slučaju, izvor Saturnove polarne svjetlosti je rotacija samog Saturna kao i gibanje satelita Titana.


Preuzeto iz časopisa ČOVJEK I SVEMIR koji izdaje Zvjezdarnica Zagreb - Zagrebački astronomski savez.


29.11.2003. pripremio info_csa

Content Management Powered by CuteNews

croatian space agency, croatia, astronomy, croatia, telescope, telescope lanses, rocket, camera, space, agency