|
Slika 1 – Fotomozaik južne hemisfere Merkura(izvor: NASA)
Uvod
Merkur je prvi, tj. Suncu najbliži planet. Ujedno je i najmanji planet našeg Sunčevog sustava (sa promjerom od 4879 kilometara kod ekvatora). Da živimo na ovom planetu, bili bismo preko 4 puta stariji nego da živimo na Zemlji. To je zato što godina na Merkuru traje 88 dana. Toliko je vremena, naime, potrebno da taj planet napravi puni okret oko Sunca. Merkur ima jednu karakteristiku prema kojoj je sličan našem Mjesecu, a to je prisutnost mnoštva kratera na njegovoj površini. Merkur nema prirodnih satelita, te ima vrlo tanku atmosferu. Jezgra ovog planeta građena je od željeza koje stvara magnetno polje jačine otprilike 1.1% Zemljinog. Temperature na površini planeta su sve samo ne ugodne, variraju od -180 °C pa čak do 430 °C.
Merkur spada u skupinu terestrijalnih planeta (koje karakterizira kruta kamenita građa, za razliku od npr. plinovitih divova). Veći dio planeta tvore metali (70%), a tek manji dio tvore silikatni materijali (30%). Gustoća planeta iznosi 5.43 g/cm³, a to je druga najviša vrijednost zabilježena u Sunčevom sustavu
Unutarnja građa
Slika 2 – Unutarnja građa Merkura (izvor: Wikipedia )
Što se unutarnje građe tiče, kora je debela 100-200 kilometara (označeno brojem 1 na slici gore), plašt je debljine 600 kilometara (označeno brojem 2), a metalna jezgra je promjera 1800 kilometara (označeno brojem 3). Pretpostavka da je Merkurova jezgra metalna, leži u činjenici da je gustoća Merkura skoro jednaka gustoći Zemlje. Velik iznos prosječne gustoće Zemlje uzrokovan je gravitacijskom kompresijom, koja je kod Merkura mnogo manja, ali unatoč tome gustoća tog planeta približna je vrijednosti Zemljine gustoće. Zbog toga je došlo do pretpostavke da uzročnik takve velike gustoće mora biti velika i željezom bogata jezgra. Nedavna istraživanja upućuju na to da je Merkurova jezgra tekuća.
Plašt je relativno tanak uzevši u obzir veličinu jezgre koju okružuje. Postoje nekoliko teorija koje ovu pojavu objašnjavaju, a jedna od njih je i pretpostavka da je u prošlosti Merkur udario golem objekt, koji je uzrokovao veliko razaranje i trganje većeg dijela plašta s planeta. Iz istog razloga je i kora relativno tanka u usporedbi s jezgrom. Debljina joj je između 100 i 200 kilometara.
Teorija sudara Merkura i objekta koji je imao otprilike 1/6 mase Merkura, objašnjava i visok udio željeza u tom planetu. Pošto je veći dio kore i plašta razoren prilikom sudara, željezna jezgra je ostala relativno velika u odnosu na planet, pa je zato udio željeza na Merkuru ujedno i najveći u Sunčevom sustavu. Postoje i druge teorije koje objašnjavaju visok udio željeza u Merkuru, a istraživanja u budućnosti pokazat će koja od njih je najprihvatljivija.
Površina planeta
Slika 3 – Snimka nekoliko mlađih kratera na površini Merkura (izvor: NASA)
Kao što je već spomenuto, površina Merkura slična je površini našeg Mjeseca. Jedan i drugi imaju na površini mnoštvo kratera, koji su znak da su ta dva tijela geološki neaktivni već nekoliko milijardi godina. Za vrijeme, i netom poslije formacije Merkura, bio je intenzivno bombardiran kometima i asteroidima. Razdoblje tog intenzivnog bombardiranja završeno je prije otprilike 3.8 milijardi godina od danas. Kroz taj period, čitava površina Merkura uspjela se ispuniti kraterima nastalim udarima, koji nisu uspjeli biti ublaženi zbog nepostojanja dovoljno guste atmosfere.
Krateri na Merkuru promjera su od nekoliko metara pa sve do nekoliko stotina kilometara. Najveci poznati krateri su Skinakas Basin sa promjerom od 1600 km i Caloris Basin sa promjerom od 1300 kilometara. Na Merkuru postoje i ravni dijelovi bez mnogo kratera, vjerojatno zbog toga jer su tokovi lave prekrili teren ispunjen starijim kraterima (za vrijeme najintenzivnijeg asteroidnog bombardiranja, Merkur je bio vulkanski aktivan).
Bez obzira na vrlo visoke temperature na Merkurovoj površini, postoje dokazi o prisutnosti zaleđene vode u nekim kraterima blizu polova. Njihova dna su toliko duboka, da Sunčeva svjetlost nikad ne dopre do njih. Zbog toga je temperatura na tim mjestima mnogo niža od planetarnog prosjeka, pa je tako na tim mjestima moguće postojanje leda. Porijeklo tih ledenih površina nije poznato, ali je moguće da su nastala taloženjem leda nakon udara kometa na površinu Merkura.
Atmosfera
Gravitacija Merkura je preslaba da bi zadržala značajniju atmosferu kroz duži period vremena. Ipak, postoji vrlo tanak sloj atmosfere koji sadrži helij, kisik, natrij, kalcij, kalij i vodik. Ta tanka atmosfera je relativno nestabilna, polako nestaje, ali se istovremeno i objavlja iz različitih izvora. Gravitacija Merkura atome helija i vodika „lovi" iz solarnog vjetra. Zatim, radioaktivno raspadanje određenih elemenata u Merkurovoj kori, sekundaran je izvor helija, te kalija i natrija. Prisutnost pak je vodene pare u atmosferi najvjerojatno uzrokovana sudarima kometa, koji su sadržavali led, s površinom planeta.
Dosadašnje misije vezane uz Merkur
Do datuma pisanja ovog članka, samo je jedna sonda posjetila Merkur, i to još davne 1974. Bio je to Mariner 10. Osim što je prva posjetila taj planet, letjelica Mariner 10 bila je i prva svemirska letjelica koja je iskoristila iskoristila efekt „gravitacijske praćke" (pomoću Venerine gravitacije) kako bi uskladila svoju brzinu i putanju za uspješni let prema Merkuru. Mariner 10 poslao je prve detaljne slike Merkurove površine, sa kojih se odmah vidjela njegova karakteristična površina sa mnoštvom kratera. Nažalost, cijela površina planeta nije snimljena, jer je kod svakog od 3 preleta Marinera 10, ista površina planeta bila osvijetljena, tako da je veći dio površine planeta (preko 55%) ostao nezabilježen. Još jedno važno otkriće Marinera 10 je i magnetno polje Merkura, za koje se do tad pretpostavljalo da ne postoji, a za koje se daljnjom obradom podataka ustanovilo da je u mnogo čemu slično magnetnom polju Zemlje (kao i naše magnetno polje, i Merkurovo odbija solarni vjetar). Samo par dana prije Marinerovog sljedećeg susreta s Merkurom, ponestalo mu je energije, pa je odlučeno da se Mariner 10 isključi. Vjerojatno još uvijek leti oko Sunca, susrećući se sa Merkurom svakih nekoliko mjeseci.
Slika 4 – Mariner 10
(izvor: NASA)
NASA je prije nekoliko godina pokrenula novu misiju u svrhu istraživanja Merkura. Radi se o MESSENGER misiji, koja je pokrenuta 2004. godine lansiranjem MESSENGER sonde u svemir, pomoću Boeing Delta II rakete. Letjelica je u 2 navrata preletjela kraj Venere, kako bi uz pomoć njene gravitacije bio dobiven pravilan smjer i brzina za susret s Merkurom. Na taj pak ćemo susret morati još jedno vrijeme pričekati – prvi susret će se dogoditi početkom 2008. godine. Nakon toga, još će 2 puta preletjeti kraj Merkura, a zatim će ući u orbitu planeta 2011. godine. Glavni ciljevi misije su: istraživanje i pronalazak uzroka Merkurove visoke gustoće, proučavanje njegove geološke povijesti, proučavanje strukture jezgre, proučavanje njegovog magnetnog polja, utvrđivanje da li na polovima postoji led, te porijeklo njegove tanke atmosfere. Uz to, sonda je opremljena puno boljim kamerama nego što je bio Mariner 10, tako da se očekuju puno detaljnije slike planeta, te naravno snimanje preostalog dijela planeta kojeg Mariner 10 nije uspio snimiti. MESSENGER je također opremljen sa spektrometrima kojima će se istraživati kemijski sastav kore planeta.
Sljedeća misija koja je u planu jest BepiColombo, koja će biti zajednički projekt Europske svemirske agencije (ESA) i Japanske svemirske agencije (JAXA). Radi se o dvije sonde koje će biti lansirane Soyuz raketama 2013. godine. Kao i MESSENGER sonda, i BepiColombo sonde će koristiti efekt „gravitacijske praćke" kako bi uspješno stigle do Merkura. Nekoliko puta će preletjeti kraj planeta, te nakon toga ući u njegovu orbitu. Zatim će godinu dana proučavati površinu planeta i njegovu magnetosferu. Sonde će nositi spektrometre slične onima na MESSENGERU, te će proučavati planet u raznim spektrima (infracrvenom, ultraljubičastom, itd).
U svakom slučaju, željno iščekujemo 2008. godinu kada će početi stizati novi podaci o ovom planetu. Za kraj, nekoliko bitnih činjenica o Merkuru:
Izvori:
1) Wikipedia - Mercury
2) Wikipedia - Exploration of Mercury
3) Wikipedia - Mariner 10
4) Wikipedia - BepiColombo
5) Chemistry tutorials - Information about density
6) Solarsystem.nasa.gov - planets - Mercury
7) Nancy Hathaway: Vodič kroz Svemir
8) Tim Furniss: Atlas Svemir
9) Ostalo
Priredio: Miraculix
|
