hrvatska svemirska agencija

Srednjoročne strategije

Srednjoročne strategije su definirane kao one koje za svoje ostvarenje koriste materijal pretežito iz lokalnih odnosno vanzemaljskih izvora. Bez ozbira na znatan broj znanstvenih radova ova tema je i dalje krajnje spekulativna. Prvenstveno jer je smještena relativno daleko u budućnost, pa su pretpostavke o tehnologijama koje bi se koristile krajnje nezahvalne.

Skrećem pozornost da su projekti ovdje prikazani nastali krajem šezdesetih/početkom sedamdesetih kada je spuštanje čovjeka na Mjesec bilo iznimno svježe, a energetska kriza pokazala svu svoju razornu snagu. U isto vrijeme kada se činilo da je jeftin izvor energije (sunčeve) dovoljan motiv za ubrzanu ekspanziju prema orbiti, da će za energijom doći industrija, a za njima u kratkom roku i radna snaga koju će trebati negdje smjestiti.

Srednjoročne strategije predstavljaju ideje o prvim trajnim naseobinama van Zemlje. Prvo pitanje koje se postavlja je: da li je površina planete zaista najbolje mjesto za razvoj tehnološke civilizacije?

Gerard O'Neill

Bernalova Sfera

Gerard O'Neill (1927 - 1992) koji je krajem šesdesetih radio u Institutu za napredne studije univerziteta u Princetonu, i bio cijenjen po svojim doprinosima u istraživanjima u Fizici visokih energija, smatra se idejnim tvorcem "svemirskih naseobina", mada je i prije njega bilo razmišljanja u tom smijeru.

Konstantin Tsiolkovsky još je daleke 1929 pisao o orbitalnoj "kući/stakleniku", koji orbitira oko svoje osi tvoreći umjetnu gravitaciju, i koristi solarnu energiju (bez ciklusa noć/dan) i blizinu asteroidnih resursa.

J. D. Bernal je predvidio život u orbiti unutar sfera iznimnih dimenzija, a Dandridge Cole stvaranje habitata unutar asteroida, koristeći strukturu kao zaštitu od zračenja, a sam asteroid kao sirovinsku bazu.

O'Neall i suradnici predložili su habitat čija bi unutrašnjost ličila na Zemlju. Kada se vršio proračun najveće moguće veličine uzimajući u obzir čvrstinu čeličnih kabela, aluminijskih ploča i stakla, otkriće je rezultiralo iznenađenjem, habitat je mogao biti mnogo veći nego se računalo. Kasnije studije sponzorirane od strane NASA-e definirale su nekoliko visoko razrađenih projekata.

Island 1

Unutrašnjost Island 1

Najmanji od svih projekata predstavlja "Island One" također poznat pod imenom Bernalova Sfera. Habitat dobija sunčevu svjetlost kroz dva reda prozora u obliku prstena na krajevim sfere podpomognuti ogledalima. Poljoprivreda se nalazi u vanjskim torusima. Bernalova je sfera opsega 1 km i može primiti oko 10.000 stanovnika.

"Island Two" zamišljen je kao kapsula, s tri prozora koji se prostiru cijelom njegovom dužinom. Trebao bi imati promjer od nešto manje od dva kilometra, i biti dovoljan za 140.000 ljudi.

Island 3

Unutrašnjost habitata

Njegova povećana verzija "Island Three" trebao bi imati promjer od 6,5 km, i biti 32 km dug. Toliki promjer trebao bi stvoriti dojam plavog neba, a oblaci bi se trebali stvarati na visinama otprilike kao na Zemlji (nekih 900 m). Kiša bi također se prirodno formirala (za razliku od Bernalove Sfere koja bi trebala koristiti priličan sprinkler sistem). Habitat bi trebao imati nekih 400 km2 korisne površine i biti dom za 10.000.000 ljudi.

Postoje također i neki drugi projekti. NASA's Ames Research Center u suradnji s Stanford University dali su prijedlog tzv. Stanford Torus s promjerom nešto manjim od 2 km.

Stanford torus

Unutrašnjost Stanfordskog torusa

Iako Island 3 predstavlja rub onog što je ekonomski ostvarivo, teoretska veličina takvog tipa habitata uzimalući u obzir samo čvrstinu materijala koji su danas dostupni je fascinantnih 20 km.

Ovakvi orbitalni habitati imali bi niz prednosti nad razvojem koji bi se događao na površini planeta:

- 24 satna prisutnost sunčeve svijetlosti: to čini solarnu energiju ekonomski veoma jeftinim i iskoristivim resursom, bilo da se ona koristi za proizvodnju električne energije, ili se putem koncentratora koristi za taljenje rude dopremljene s Mjeseca ili asteroida. Sunčeva se svjetlost također pokreče sisteme za održavanje života unutar habitata, tako da se ciklus dan/noć može podesiti po volji. Ako to usporedimo s 14 dana/14 noći ciklusom na, primjerice Mjesecu, jasna nam je puna pogodnost sistema.

- lak pristup nultoj gravitaciji: to bi trebalo imati mnoge industrijske pogodnosti (sinteza bjelančevina, kristali u elektronici...). To također omogućava lakšu izgradnju mnogo većih struktura nego na površini Zemlje, a ni industriju zabave ne bi trebalo smetnuti sa uma.

- pozicija na rubu gravitacijskog utjecaja Zemlje:mi se na površini Zemlje nalazimo u stvari u jami dubokoj 6500 km, i to je ono što lansiranje čini iznimno teškim. Stanovnici habitata bit će idealno pozicionirani za bilo kakvo putovanje na druga mjesta u Sunčevom sistemu

- puna kontrola okoliša: svi aspekti "vremena" bit će ono koje sami stanovnici habitata izaberu. Poljoprivreda bi trebala profitirati znatno ot takve kontrole (sve je to ipak veliki staklenik u biti), a također i od izostanka štetnika bilo koje vrste.

- mobilnost: iako je za očekivati da bi prva generacija habitata bila smještena u visokoj orbiti oko Zemlje, čini se veoma izvjesno da bi se na njih prilično jednostavno mogle priključiti pogonske jedinice, koje bi ih u roku od nekoliko mjeseci ili godina premjestili na bilo koje željeno mjesto (u razumnim granicama, jer svakim udaljavanjem dalje od, recimo, Jupitera količina energije dobivene solarnim panelima višestruko bi se smanjila, pa bi trebalo razmišljati o drugim izvorima energije)

- životni prostor: teraformiranjem Marsa upotrebljiva kopnena površina za život čovječanstva bi se udvostručila. Budući da se vrijeme udvostručenja populacije sve više skraćuje, vidimo da to nije dugoročno riješenje čak ako bi teraformiranje moglo biti gotovo sutra. Proračuni pokazuju da ako bi se ograničili samo na resurse koji se nalaze u asteroidnom pojasu oko Zemlje, i iskoristili ih za izgradnju ovog tipa habitata da bi se mogla stvoriti korisna površina koja bi 3000 puta nadmašivala površinu Zemlje.

Važno je napomenuti da se svi projekti baziraju na postojećoj tehnologiji (čak na tehnologiji kraja šezdesetih godina), pa je za očekivati barem manje eksperimentalne verzije ovakvih habitata unutar stotinjak godina. DALJE >>


UVOD
KRATKOROČNE STRATEGIJE
DUGOROČNE STRATEGIJE

croatian space agency, croatia, astronomy, croatia, telescope, telescope lanses, rocket, camera, space, agency