Untitled Document

Interview - Mike Vucelich

Razgovarali u ožujku 2004. Alen Malenica i Marijan Kiš

U nizu interviewa koji će Hrvatska svemirska agencija objaviti s vodećim osobama iz hrvatske i svjetske znanosti, prvo objavljujemo interview s gospodinom Mikeom Vucelichem s kojim smo se upoznali u studenom 2003. godine na jednom od njegovih predavanja u Tehničkom muzeju u Zagrebu.

Ovaj ugledni stručnjak i priznati operativni znanstvenik svjetskog glasa započeo je svoju akademsku karijeru u Hrvatskoj završetkom gimnazije 1948. godine u Trećoj muškoj gimnaziji u Zagrebu te je diplomirao 1954. na Strojarskom fakultetu u Zagrebu u klasi profesora Bazjanca. Nakon odlaska u SAD započinje karijeru u avio industriji gdje napreduje i ostvaruje snove dječaka diljem svijeta i postaje jedan od tvoraca nove tehnološke povijesti, postaje članom tima koji je poslao prvu ljudsku posadu na mjesec i uspješno ih vratio kući. Njegov put vodi nas kroz cijelu povijest američkih svemirskih dostignuća gdje cijeli niz godina radi na najnaprednijim tehnologijama te iste aplicira u praksi.

Prvi čovjek programa Apollo te voditelj i sudionik mnogih drugih velikih svemirskih operacija i pothvata, govori o velikim zbivanjima u koja su bile uprte oči svjetske javnosti. Između ostalih velikih postignuća, Mike Vucelich je bio voditelj spasilačke misije posade Apolla 13 za koju je primio najviše odlikovanje predsjednika SAD-a, Medal of Freedom. Kako bi što bolje zabilježio i podijelio svoja iskustva, inženjer Vucelich objavio je i nekoliko knjiga od kojih izdvajamo "Apolo XIII javlja: Houston, imamo problem".

Osim na svjetskom planu i međunarodnim iskustvima, gospodin Vucelich nije zaboravio i pomagati hrvatskim znanstvenicima, te gotovo uvijek kada je u Zagrebu održi predavanje ili na neki drugi način obilježi svoj boravak te prenese dio svojih iskustava na mlađe generacije.

O ovim i ostalim temama, pročitajte u velikom interviewu koji slijedi, gdje Vam donosimo osobni stav i viđenje svemirskih događanja Mike Vucelicha, čovjeka koji je svojom ambicijom i entuzijazmom utjecao na razvoj svjetskih dostignuća.

Kako i kada ste se uključili u Apollo program? Jeste li se već tijekom školovanja vidjeli u tako važnom projektu kao što je program Apollo?

Mislim da se tijekom školovanja u Bjelovaru, gdje sam završio pučku školu i sedam razreda gimnazije, i u Zagrebu gdje sam završio gimnaziju i maturirao 1948. u Trećoj muškoj u Kušlanovoj i diplomirao na Strojarskom fakultetu krajem 1954. kod prof. dr. ing. Bazjanca, nisam mogao vidjeti dijelom tako važnog projekta kao što je slijetanje ljudske posade na Mjesec i povratak nazad na Zemlju. Kao i svi đaci, čitao sam Julesa Vernea i mislio da je to fantazija poput ostalih knjiga kao što su 20,000 milja pod morem ili Put u središte Zemlje itd.

U Apollo program slijetanja na Mjesec (Apollo Lunar Landing Program) sam se uključio na samom početku projekta u veljači 1962. godine, nakon što je North American Corporation, Space Division iz Downeya u Kaliforniji dobio glavni ugovor u prosincu 1961. za svemirsku letjelicu Apollo (Apollo Spacecraft). To je bilo slučajno u isto vrijeme kada sam u prosincu 1961. u Denveru (Kolorado) dobio američko državljanstvo. Ja sam bio projektni inženjer u Stanley Aviation Company u Denveru (Colorado) i radio sam na zatvorenoj kabini pod tlakom na B-58 nadzvučnom bombarderu za spašavanje tri člana posade sa 70,000 stopa visine i Mach 2 putne brzine. Taj koncept smo kao članovi ekipe North American Aviation, u konkurenciji sa Douglas i Lockheed Aviation, primijenili na prijedlog povratnog slijetanja svemirske letjelice Apollo na Zemlju s tri padobrana na vodu. Nakon što je North American Corporation dobio glavni ugovor NASA-e za svemirsku letjelicu Apollo, mi smo se formalno uključili u projekt kao dio njihovog poduzeća i preselili s cijelom obitelji iz Denvera u južnu Kaliforniju (supruga kojom sam se oženio u Denveru u lipnju 1958. i stariji sin koji se rodio u Denveru u kolovozu 1959., dok se mlađi sin rodio u Downeyju u južnoj Kaliforniji u kolovozu 1962).

Koji je bio vaš prvi zadatak kao člana tima Apollo i kako se razvijala vaša karijera unutar samoga programa?

Moj prvi zadatak kao člana Apollo tima u svemirskom odjelu North American Aviationa u Downeyju u Kaliforniji bio je odrediti glavne konstruktivne parametre svemirske letjelice Apollo, tako da može biti prikladna za oba koncepta slijetanja na Mjesec, o kojima još nije bilo konačno odlučeno. Prvi je koncept bilo izravno slijetanje svemirske letjelice na Mjesec, nakon spajanja dva Saturna V u orbiti oko Zemlje da bi imali dovoljno goriva za izravno slijetanje i polijetanje s Mjeseca i povratak nazad na Zemlju. To je bio prvi koncept dr. Wernera von Brauna, konstruktora ogromne trostupanjske rakete Saturn V koja se gradila u Marshall Space Centeru u Huntsvilleu u Alabami. Drugi koncept je bilo spajanje u mjesečevoj orbiti (Lunar Orbital Rendezvous - LOR), koncept NASA-inog Centra za svemirske letove s ljudskom posadom (Manned Space Flight Center) u Houstonu razvijenog zajedno sa znanstvenicima iz NASA-inog Istraživačkog centra Langley (Langley Research Center)u Langleyju u Virginiji.

Apollo 13

Ta univerzalna Apollo svemirska letjelica se zvala "Block I" i bila je opremljena s većim rezervoarima goriva potrebnim za polijetanje s Mjeseca i ulazak u povratnu putanju za Zemlju sa svim potrebnim korekcijama putanje da se uspijemo ubaciti u uski koridor ulaska u Zemljinu atmosferu. U tome mi je jako pomoglo znanje stečeno od prof. dr. ing. Bazjanca u predavanjima teoretske mehanike I i II o balističkim putanjama potrebnima za ulazak u orbitu oko Zemlje i napuštanje orbite oko Zemlje. Sjećam se da sam nakon Apolla 8 - prve misije oko Mjeseca, koja je izvedena bez modula za slijetanje na Mjesec (Lunar Excursion Module - LEM), održao predavanje o toj misiji i putanjama do Mjeseca i oko njega te povratku nazad na Zemlju kao gost prof. Bazjanca na njegovom predavanju o balistici, pošto su Apollo 8 astronauti, a pogotovo moj prijatelj, zapovjednik Apollo 8 misije, Frank Borman tijekom posjeta predsjedniku Titu i u tisku, na televiziji i na radiju istaknuli moju odgovornost i udio u toj prvoj misiji ljudske posade do Mjeseca i povratka nazad na Zemlju.

Budući da sam od samog početka bio odgovoran za izradu sustava svemirske letjelice Apollo (Apollo Spacecraft System Design), to mi se tijekom vremena proširila odgovornost na integriranje s LEM-om, na Saturn I B za misije oko Zemlje, Saturn V za lunarne misije, rad s astronautima, redovnim postupcima i postupcima u izvanrednim situacijama, kontrolu misije i na odobravanje granica djelovanja u svemiru u Kontroli misije u Houstonu za vrijeme svake Apollo misije i kasnijih Skylab svemirskih letova itd.

Na kojim ste svemirskim letjelicama radili i koji su bili vaši konkretni zadaci?

Na svemirskoj letjelici Apollo namijenjenoj za misije na Mjesec sam radio na tri verzije koje sam ukratko opisao u odgovoru na prijašnje pitanje. Apollo svemirska letjelica Block I je bila prva verzija, prikladna za oba koncepta slijetanja na Mjesec, koji su u početku programa bili u vidu. Bila je prikladna i za izravno slijetanje na Mjesec svih triju astronauta, nakon lansiranja dva Saturna V i sastanka u orbiti oko Zemlje i za mogućnost djelovanja u konceptu spajanja u mjesečevoj orbiti (Lunar Orbital Rendezvous - LOR), ako se odabere koncept da samo LEM s dva člana posade sleti na Mjesec i sastane se s trećim astronautom koji bi kružio oko Mjeseca u svemirskoj letjelici za povratak na Zemlju. Nakon odluke da će se sletjeti na Mjesec samo prema koncepciji LOR, zadatak mi je bio prepraviti prvu verziju Apolla, koja je bila upotrijebljena samo za prve letove oko zemlje, u Block II koji je prilagođen samo za misiju s LEM primjenom LOR koncepta, što je smanjilo težinu svemirske letjelice.

Saturn 5

Apollo Block I je trebao biti lansiran s dvostupanjskom raketom Saturn I B u orbitu oko Zemlje kao Apollo 1 misija, no, tijekom zadnjih priprema za let 27. siječnja 1967. godine izbio je požar u kojem su poginula tri astronauta. NASA je nadgledala izmjene svih električnih kabela i uređaja u kabinama svih svemirskih letjelica s čistom atmosferom kisika i moj zadatak je bio primjena tih novih požarnootpornih materijala za električne uređaje svemirske letjelice Apollo. Apollo 7 je s tri astronauta lansiran s dvostupanjskom raketom Saturn I B na jedanaestodnevnu misiju oko Zemlje u listopadu 1968. i potvrdio je zadovoljavajući rad svih uređaja. Kasnije je moj zadatak bio prilagođavanje svemirske letjelice Block I za transport astronauta do prve male svemirske stanice Skylab u orbiti oko Zemlje, gdje su se svi uređaji ugasili da bi bili ponovo aktivirani za povratak astronauta na Zemlju. Prilagodbe su omogućile povećanje posade od tri do četiri pa čak i šest astronauta za prijevoz do veće svemirske stanice i ilustrirao sam ih na slikama na stranicama 150. i 151. u mojoj knjizi "Apollo XIII".

Svemirska letjelica Block II je prvi put lansirana 21. prosinca 1968. na šestodnevnu misiju Apollo 8 s deset obilazaka oko Mjeseca, nažalost bez LEM-a, koji je kasnio u konstrukciji i izgradnji. Na Apollo 9 letu Block II je prvi puta letio s LEM u orbiti oko Zemlje radi ispitivanja sustava LEM, rastajanja i ponovnog spajanja i ostalih zajedničkih probnih radnji. Nakon toga, Block II je letio na Apollo 10 misiji oko Mjeseca, sa silaskom LEM-a do oko 15 000 metara iznad Mjesečevog tla i sastajanjem s matičnim brodom u orbiti oko Mjeseca te povratkom nazad na Zemlju. Apollo 10 je bila "generalna proba" za NASA-inu odluku da imamo sve sustave i postupke spremne za prvo slijetanje na Mjesec s Apollom 11. Letjelica Block II je bila sposobna za dužinu leta oko 14 dana pa su na slijedećim misijama bile rađene samo manje modifikacije LEM-a da se produži ostanak na površini Mjeseca radi geoloških istraživanja. Block II je lansirana za misije Apollo 12, 13 i 14.

Nakon uspješne Apollo 11 misije slijetanja na Mjesec 20. srpnja 1969. i povratka na Zemlju 24. srpnja 1969. NASA je odlučila eliminirati zadnje tri planirane misije i da se za Apollo 15, 16 i zadnju, Apollo 17 misiju, prošire mogućnosti matičnog broda za daljnja istraživanja Mjeseca iz orbite oko Mjeseca, dok je LEM na dužem boravku na Mjesečevoj površini. Meni je postavljen zadatak da u suradnji s raznim znanstvenim institucijama prilagodim matični brod za Lunar Orbital Science misije (misije istraživanja Mjeseca iz orbite) i da ugradim razne instrumente i satelite u jedan od šest dijelova servisnog modula. Kao voditelj programa za Apollo Lunar Orbital Science misije s Apollo 15, 16 i 17 imao sam zadatak ugraditi te znanstvene uređaje i rukovoditi tim ispitivanjima koja se vrše iz orbite oko Mjeseca, uz moju redovitu odgovornost za rad Apollo svemirske letjelice od lansiranja sa Zemlje do povratka nazad na Zemlju. NASA je objavila moju sliku s prvom grupom tih znanstvenih instrumenata ugrađenih za Apollo 15 Lunar Orbital Science misiju, koju sam objavio na strani 149. svoje knjige i opisao detaljnije u zadnjem poglavlju knjige .

NASA je imala višak od tri Apollo svemirske letjelice s tri LEM-a, tri velike Saturn V trostupanjske rakete za moguće misije na Mjesec i tri Saturn I B dvostupanjske rakete za misije oko Zemlje. Meni je postavljen zadatak da pokušam pronaći primjenu tim suvišnim svemirskim letjelicama. Nakon raznih prijedloga prihvaćena je "Apollo Sojuz" misija kao prva suradnja SAD-a i Sovjetskog Saveza u zajedničkim svemirskim projektima koju je predložio američki predsjednik Nixon. Pošto sam znao ruski jezik, postao sam rukovoditelj tog programa od prvog sastanka sa sovjetskim kozmonautom generalmajorom Beregovojem u listopadu 1969. godine. Sliku o početku te američko-ruske suradnje sam uključio na stranu 161. u moju knjigu . Modifikacije svemirske letjelice Apollo uključivale su zajedničku konstrukciju uređaja za spajanje u svemiru, koji je primijenjen i na space shuttleovima i na Međunarodnoj svemirskoj postaji (International Space Station), kao i na ruskim svemirskim letjelicama za zamjenu posade u svemiru nakon problema space shutttlea Columbia. NASTAVAK >>

Interview - Mike Vucelich

croatian space agency, croatia, astronomy, croatia, telescope, telescope lanses, rocket, camera, space, agency