|
Budućnost HSA
1. Uvod
U proteklih 5-6 godina imali smo prilike dosta razmi¹ljati i raspravljati o različitim idejama, mogućim projektima i problemima u organizaciji HSA. Skupilo se tako na starom i novom forumu vi¹e tisuća komentara, oko stotinu članaka i desetak stručnih radova. K tome, pojedini, prostorno bli¾i, članovi uspjeli su organizirati i nekoliko kraćih susreta, te provesti vi¹e jednostavnijih pokusa. I mo¾da najva¾nije, spoznali smo glavne pote¹koće, izazove i vlastite nedostatke koje bi trebalo prevladati, kako bi mogli polo¾iti solidne temelje za budućnost u ovom iznimno zahtjevnom i vi¹edisciplinarnom području.
Neki od glavnih pretpostavki za daljni razvoj su slijedeći:
1.) Obrazovanje - usvajanje temeljnih i različitih specijalističkih znanja
2.) Iskustvo - kroz svemirske, ali i druge djelatnosti u zemlji i inozemstvu
3.) Financiranje - motiviranje za ulaganja, u prvom redu dr¾ave
4.) Organizacija - u skladu s dostupnim resursima i naravi ciljeva i projekata
5.) Projekti - osmi¹ljavanje i provedba zanimjivih i realno-ostvarivih projekata
6.) Suradnja - sveučili¹ta, instituti, ¹kole, NGO, gospodarstvo, građani, druge
svemirske agencije, iseljenici, vojska i sl.
Radi se o području koje je vrlo skromno zastupljeno u Hrvatskoj (i ¹iroj regiji), te ne postoje direktna iskustva i upute kako problematici pristupiti. S druge strane većina nas je tek u fazi ¹kolovanja ili onoj neposrednoj nakon toga, pa nemamo mnogo iskustva u upravljanju projektima i komunikaciji s različitim tijelima, te je potreban određen (veći ili manji) napor u utvrđivanju temeljnih znanja iz prirodnih znanosti, kao i specijalističkih tehnolo¹kih i organizacijskih znanja i vje¹tina potrebnih za provedbu konkretnih projekata.
U takvim okolnostima i zbog same prirode djelatnosti, posve je normalno očekivati da će čak i u idealnim uvjetima biti puno poku¹aja i pogre¹aka, a to znači i neefikasnost u upotrebi vremena i novaca. Ipak, zadovoljavanje gore navedenih pretpostavki trebalo bi minimizirati tu neefikasnost i postupno je smanjivati u budućnosti, do neke prihvatljive granice.
Uzmimo kao primjer sport, u kojem Hrvatska ostvaruje zaista nevjerojatne rezultate u često skromnim uvjetima. To ukazuje na veliki rad i talent na¹ih sporta¹a, no ne treba ispustiti iz vida da Hrvatska u velikom broju sportova ima jako dugu, ponegdje čak i stoljetnu tradiciju. U području svemirskih aktivnosti u Hrvatskoj ta je tradicija sveukupno gledajući tek u svom začetku.
2. Put ka nacionalnoj svemirskoj agenciji
Koliko je Hrvatska danas u zaostatku kada je riječ o svemirskim aktivnostima mo¾da najbolje svjedoči podatak da kada bi se ona uspoređivala sa zemljama članicama ESA-e (Evropske svemirske agencije), a uzev¹i pri tome u obzir njenu veličinu i stupanj gospodarskog razvoja, onda bi već danas u svrhe svemirskih aktivnosti trebala godi¹nje izdvajati oko 12 milijuna Eura, a tim bi sredstvima (kao razvojno i koordinirajuće tijelo) u pravilu trebala raspolagati jedna nacionalna svemirska agencija.
Tako dolazimo do jednog vrlo interesantnog pokazatelja na temelju kojeg mo¾emo realno procijenjivati otpimalne dosege i ciljeve razvoja HSA u budućnosti. Radi se dakle o optimalnom iznosu od nekih 0,03 % sada¹njeg hrvatskog BDP-a, a mogla bi se ovdje postaviti i neka teoretska gornja granica od 0,1 % BDP-a.
Naravno, odredi li se Hrvatska jednog dana ka svemirskim aktivnostima (iz nekih opravdanih razloga) kao nacionalnim strate¹kim projektima onda bi se ta ulaganja mogla godi¹nje i vi¹estruko povećati, mo¾da čak i na iznose vi¹e od 1 miljarde Eura (0,5 do 3 % GDP-a).
No, to ne znači da bi sada trebalo od hrvatske vlade i sabora odmah zatra¾iti navedenih 12 milijuna Eura i jednostavno ih početi tro¹iti. Iskustva srodnih tranzicijskih zemalja srednje i istočne Evrope, sada već pridru¾enih zemalja ESA-e, kao i iskustva Hrvatske u EUMETSAT-u, govore da je ovoj problematici najbolje pristupiti postupno, u fazama.
-1.) Faza prvog kontakta (2003.-2013.)
To je zapravo faza u kojoj se mi danas nalazimo. Ono ¹to je ključno u ovoj fazi je steći ¹to vi¹e relevantnih temeljnih i specifičnih znanja i informacija koji se mogu dobiti iz sekundarnih izvora, obraditi ih i po mogućnosti prikladno prezentirati (npr. u formi radova). Zatim potrebno je promi¹ljati buduće ciljeve i strategiju (kao ¹to je to ova), kako bi buduće faze tekle optimalno sa ¹to manje pote¹koća i zastoja. Sekundarni cilj je locirati potencijalne partnere i s njima uspostaviti neformalne kontakte, uz temeljnu pretpostavku odr¾anja komunikacije među članovima (bar putem sada¹njeg web portala) i njihovog motiviranja za rad. Na temelju svega toga, kada se skupi kritična količina i kvalitet, u prvom redu relevantnih znanja i radova, te uspostavi solidna neformalna mre¾a članova i partnera, slijedi promocija ideja i motiviranje dr¾ave za financiranje i potporu osnivanju slu¾bene HSA. Za neometano obavljanje ovih aktivnosti bilo bi potrebno minimalno 50 000 Eura godi¹nje.
0.) Predosnivačka faza (2013.-2016.)
Radi se o fazi koja bi se nadovezala na ove na¹e dana¹nje aktivnosti, s razlikom da ovdje imamo jedan stalno zaposlen tim ljudi s primanjima ne manjim od 1000 Eura (kako bi se osigurao njihov neometan i profesionalan anga¾man). Tim bi se sastojao od 3-4 osoba, koji bi imali svoj ured i slu¾beno vozilo. Ova faza trajala bi najvi¹e 5 godina, s godi¹njim proračunom od nekih 150 000 Eura. Znatan dio sredstava (osim za plaće) koristio bi se za putovanja u svjetske svemirske centre, posjet različitim kongresima, stjecanju korisnih znanja, iskustava i kontakata u zemlji i inozemstvu (uz pomoć dr¾ave). Manji dio iskoristio bi se za iniciranje prvih projekata i eksperimenata.
1.) Početna faza (2016.-2020.)
Ova faza trajala bi također do 5 godina. Tim bi se sastojao od 4-5 osoba,
a bud¾et u ovoj fazi iznosio bi 290 000 Eura. Od tog iznosa oko 100 000 Eura ulagalo bi se u konkretne projekte, a u tu svrhu poslovni ured bi se pro¹irio i radno-laboratorijskim prostorom i opremom. Znatan dio projekata obavljao bi se i kroz suradnju i u prostorijama različitih sveučili¹ta i dr. institucija, koje bi ih mogle dijelom i sufinancirati. U ovoj (ili najranije prethodnoj) fazi pristupilo bi se i potpisivanju sporazuma o suradnji (Cooperation Agreement) s ESA-om.
2.) Faza sazrijevanja (2020.-2025.)
Vrijeme: do 5 godina
Kadrovi: 8-12 osoba
Bud¾et: 2 do 4 milijuna Eura
Integracije: ECS i PECS sporazum s ESA-om
Projekti: I. grupa u cijelosti i početak II. grupe
3.) Zrela faza (2025.-2032.)
Vrijeme: 5-10 godina
Kadrovi: 25-40 osoba
Bud¾et: 8 do konačnih 12 milijuna Eura (0,03 % GDP-a)
Integracije: punopravno članstvo u ESA-i
Projekti: unaprijeđena I. grupa i II. grupa u cijelosti (po odabiru)
Prostor i oprema: HSA centar (vlastita zgrada i oprema)
4.) Faza novih mogućnosti (2032.-2045.)
Vrijeme: 10-15 godina
Kadrovi: 50-80 osoba
Bud¾et: 30 milijuna Eura (0,1 % GDP-a)
Integracije: punopravno članstvo u ESA-i
Projekti: unaprijeđena I. grupa i unaprijeđena II. grupa
Prostor i oprema: HSA centar i dopunski sadr¾aji
5.) Faza fantastičnih prilika (2045.-)
Vrijeme: nedefinirano
Kadrovi: 150 do preko 1000 osoba
Bud¾et: 150 milijuna do 1,1 milijardi Eura (0,5 do 3 % GDP-a)
Integracije: punopravno članstvo u ESA-i i globalnom svemirskom savezu
Projekti: unaprijeđena I. i II. grupa, početak III. grupe
Prostor i oprema: HSA kompleks
3. Strate¹ki projekti i aktivnosti HSA
I. Grupa
1.) Razvoj i unaprijeđenje HSA i mre¾e domaće suradnje
2.) Baloni
3.) Suborbitalne rakete
4.) Nano-mikro sateliti
5.) Specijalni projekti
6.) Međunarodna suradnja i integracija u ESA-u
II. Grupa (primjer iz ESA-inih aktivnosti)
1.) Prospektivne studije, edukacija i zajednička ulaganja u infrastrukturu
2.) Istra¾ivanje, razvoj i transfer tehnologije
3.) Svemirska znanost
4.) Lansirna vozila (rakete i sl.)
5.) Robotske misije i eksploracija
6.) Telekomunikacije
7.) Promatranje Zemlje
8.) Navigacija
9.) Misije sa ljudskom posadom
10.) Svemirske operacije
III. Grupa (primjer)
1.) Postizanje određene samodostatnosti u strate¹kim segmentima
2.) Dodatna ulaganja u odabrana specijalistička područja
3.) Dodatna ulaganja u svemirske aplikacije i znanost
4.) Nagla¹ena ulaganja u svemirsku tehnologiju, letjelice i eksploraciju sa i
bez ljudske posade
5.) Uključivanje i jačanje svih segmenata dru¹tva i transfer tehnologije
AD. I. Ova je grupa aktivnosti temeljna za razumijevanje i učinkovito bavljenje aerospace aktivnostima u Hrvatskoj. Kontinuirani razvoj i unaprijeđenje rada HSA u koncepcijskom, organizacijskom, materijalnom i kadrovskom smislu, neophodno je za glatko i kvalitetno odvijanje temeljnih i podr¾avajućih djelatnosti. Uspostavljanje mre¾e domaće suradnje sa sveučili¹tima, drugim znanstveno-istra¾ivačkim i tehnolo¹kim institucijama, raznim dr¾avnim tijelima, gospodarstvom, vojskom, neprofitnim institucijama, ¹kolama i građanima, pretpostavka je i katalizator uspje¹nog izvođenja aktivnosti HSA, ali i istodobnog ostvarenja mnogobrojnih sinergetskih i razvojnih učinaka u ¹irem dru¹tvenom okru¾enju. Baloni, suborbitalne rakete i mikrosateliti, osim ¹to reprodiciraju neposredno iskustvo ranih početaka svemirskog doba, vrlo su dobra platforma za mnoga znanstveno-tehnolo¹ka istra¾ivanja, a koriste se i u edukaciji mladih svemirskih stručnjaka i znanstvenika, pri poznatim svjetskim sveučili¹tima i svemirskim centrima. Specijalni projekti su posebni razvojno-istra¾ivački projekti u području aerospacea, sa svrhom ovladavanja postojećim ili razvoja potpuno novih znanja i tehnologija, poput razvoja hrvatskog stratosferskog zrakoplova (npr. na temelju hrvatskog vojnog zrakoplova Mig-21), razvoja inovativnih propulzijskih tehnologija, koncepata, materijala, uređaja i postupaka. Kroz međunarodnu suradnju i postupnu integraciju u ESA-u, Hrvatska bi zaobi¹la znatan dio ograničenja u vlastitoj veličini i financijskoj snazi na putu ka daljnjem izvođenju suvremenih orbitalnih i interplanetarnih svemirskih misija i projekata.
AD. II. Riječ je zapravo o spletu glavnih aktivnosti Evropske svemirske agencije (ESA-e), a Hrvatska će se u budućnosti (zbog svojih financijskih ograničenja) najvjerojatnije trebati odrediti kojim od njih se ¾eli vi¹e, a kojim manje baviti, tj. ulagati. Prva tri područja su zajednička i obvezna za sve članice. Telekomunikacije, promatranje zemlje i navigacija spadaju u područja od direktne koristi za ¾ivot na zemlji (svemirske aplikacije), a ostatak (izuzev lansirnih vozila i svemirskih operacija) prete¾no spada u čiste astronautičke i svemirske djelatnosti. Kroz članstvo u ESA-i, u zajednici sa drugim evropskim zemljama, u dohvatu su nam projekti, od kojih bi nam i za najednostavnije od njih u samostalnoj re¾iji trebalo vi¹e desetljeća. Znatan dio novca koji će Hrvatska uplaćivati u ESA-u, vratiti će se u obliku razvoja i izvedbe pojedinih podprojekata u domaćim institucijama i gospodarskim subjektima (fair return princip). Članstvom u ESA-i, u njezinim će se institucijama zapo¹ljavati i hrvatski građani i stručnjaci (uz mogućnost natjecanja čak i za pozicije evropskih astronauta), a mlade¾ i studenti moći će sudjelovati u različitim edukativnim projektima i radionicama. Hrvatske će delegacije biti prisutne na slu¾benim sastancima, priredbama i kongresima, ¹to pru¾a mogućnosti za brojne kontakte, komunikaciju i kvalitetniji uvid u aktualne mogućnosti i problematiku, a Hrvatska će imati i pravo glasa u dono¹enju odluka.
AD. III. Iako sa dana¹njeg stajali¹ta ova grupa aktivnosti i financijska izdvajanja potrebna za njihovo odvijanje mogu izgledati potpuno nerealistično, njihovo odvijanje u vremenu o¾ivotvorenja planiranih prvih baza na Mjesecu i prvog čovjeka na Marsu, daje im signifikantno značenje. Znanstveno-tehnolo¹ki napredak i dru¹tveno-ekonomski razvoj u iduća tri desetljeća, mogao bi svemirskim aktivnostima dati već dugo očekivani smisao, kakav do danas prete¾no tek naslućujemo u znanstveno-fantastičnim pripovjetkama, TV serijama i filmovima. To je nova dimenzija u razvoju čovječanstva, ona u kojoj Hrvatska tek treba naći svoje mjesto i ulogu. Razmi¹ljajući o tome dovoljno rano, mo¾emo se s vi¹e pouzdanja okrenuti ka budućnosti, te bolje odrediti ¹to nam je činiti već danas.
4. Zaključak
Interes za svemirske aktivnosti u Hrvatskoj prisutan je jo¹ od samih početaka svemirskog doba, dakle već du¾e od 50 godina. Posebno je taj interes i zanimanje za istra¾ivanje svemira do¹lo do izra¾aja za vrijeme legendarne misije Apollo, krajem 1960-tih i početkom 1970-tih godina. Odu¹evljenje i entuzijazam u ¹irokom krugu ljudi rezultirao je osnivanjem vi¹e astrononomskih, astronautičkih i raketnih dru¹tava vi¹e građansko-amaterskog tipa, no gotovo u potpunosti je izostala profesionalna reakcija dr¾ave. Takvo stanje traje sve do danas.
Amaterska dru¹tva, aktivna najče¹će u okviru zajednica tehničke kulture, u skučenim materijalno-tehničkim uvjetima, relativno su brzo do¹la do granica svog razvoja, a dru¹tveno-ekonomska kriza 1980-tih dovela je u pitanje i odr¾anje postojećih aktivnosti. Naposlijetku, rat i te¹ka situacija 1990-tih, gotovo su dokrajčile većinu dru¹tava.
Ipak, ulaskom u 21. stoljeće, uslijed relativnog pobolj¹anja situacije i povećanja dostupnosti slo¾enijih teleskopa i opreme, počinju se postupno oporavljati i modernizirati amaterske zvjezdarnice i pro¹irivati ovaj tip djelatnosti. S druge strane, astronautička i raketna dru¹tva, zbog svojih specifičnosti i nemogućnosti nabavke (ili razvoja) raketnih motora veće snage, jo¹ su daleko od svojih prijeratnih aktivnosti.
Međutim, čak i u slučaju idealnih uvjeta rada, amaterska dru¹tva po obimu i kvaliteti svojih djelatnosti ne mogu nadomjestiti nedostatak profesionalnih institucija, koje bi ih osim toga trebale i podr¾avati. Dr¾ava, a onda i drugi relevantni subjekti moraju napokon preuzeti tu svoju odgovornost.
Ne postoji nikakav razlog, niti takva kriza, zbog koje dr¾ava ne bi mogla ulo¾iti bar nekoliko stotina tisuća Eura godi¹nje u jednu takvu instituciju. Jer, ovdje nije riječ o nekom projektu, koji bi se onda po nekom kriteriju mogao uspoređivati s nekim drugim projektom. Riječ je o jedinstvenoj (razvojnoj) instituciji, kakva je neophodna svakom suvremenom dru¹tvu i onom koje to ¾eli istinski postati.
©tovi¹e, tendencije jačanja suradnje između Evropske unije (EU) i Evropske svemirske agencije (ESA), rezultiraju već danas postepenim ulaskom u članstvo ESA-e sve većeg broja novih članica EU, ¹to se i otvoreno preferira. Stoga je logično očekivati da će u narednih nekoliko godina taj proces posve prirodno zahvatiti i Hrvatsku. S obzirom da je visina članarine u ESA-i otprilike u razmjeru s BDP-om određene zemlje, te s obzirom da izdvajanja različitih zemalja članica u prosjeku iznose 50 % od ukupnih (preostalim dijelom financiraju se nacionalni projekti), posve je realno očekivati da će se ta izdvajanja u Hrvatskoj postepeno popeti na nekih 12 milijuna Eura (korigirano za stupanj inflacije i rast BDP-a).
Iako taj nivo ulaganja mo¾emo dočekati tek za nekih 15-20 godina, čini se veoma bitno da Hrvatska, umjesto da čeka da se to dogodi po inerciji, proaktivno krene u ovaj pothvat, u fazama, i tako kada dođe vrijeme već ima jednu kompetentu instituciju s vlastitom tradicijom, projektima, vizijama i kadrovima. Naspram jedne institucije koja bi prete¾no slu¾ila raspodjeli financijskih sredstava, bez prave prepoznatljivosti i ¹irih razvojnih efekata. To je obveza prema sada¹njim i budućim generacijama, ali i jedan od najboljih načina odavanja po¹tovanja nizu pro¹lih generacija koje su ovo na različite načine bezuspje¹no poku¹avale prije nas.
Izradio: Pol Negri |
